Kada je počela renovirati prostrano potkrovlje u centru Zagreba, arhitektica Edita Geci imala je plan urediti vlastiti poslovni prostor, no potkrovlje ju je toliko oduševilo da se, na kraju, u njega odlučila useliti.
– Kupila sam neuređeno potkrovlje u građevini s prekrasnim stubištem, na divnoj lokaciji u centru grada, visine dovoljne da se napravi galerija. Iako sam u startu mislila da bi prostor bio idealan za radni prostor, nakon postavljanja krovnih prozora taj pogled u nebo i novi izgled prostora toliko mi se svidio da sam poželjela živjeti u njemu. Tada sam još mislila da će to biti stan samo za mene, no ovdje sada živi mala tročlana porodica – govori Edita.
U kakvom stanju je bio prostor prije renoviranja?
– Prostor nije bio stamben, svidjelo mi se što nitko nikada prije nije živio ovdje. Sama dokumentacija za prenamjenu prostora bila je izuzetno komplicirana i potrajala je, ne znam bih li ponovo započela isto. Svidjelo mi se što su u postojećem stanju na gredama bili urezani rimski brojevi, koji su se prije koristili za plan montaže greda, baš mi se sviđalo da se to vidi. Odišu nekom simbolikom. Ostali su vidljivi i danas – kaže arhitektica, koja je morala pristupiti potpunoj adaptaciji stana.
– Sve je rađeno iznova, od sanacije osnovne krovne konstrukcije i djelomične zamjene čeličnim profilima, preko izvedbe galerijskog prostora, otvaranja krovišta krovnim prozorima, do svih instalacija. Sve je novo – objašnjava.
Iako je prostor bio prazan, za projektovanje je bio vrlo zahtjevan jer u njemu ništa nije pravilno. Samim time bio je i noćna mora za izvođače.
– Napravila sam idejno rješenje i mnogo toga rješavala u procesu izvedbe jer se situacija konstantno mijenjala i bilo je potrebno prilagođavati se stanju na terenu. Maksimalno se pokušalo iskoristiti sav prostor i uključiti neke dijelove koji ostaju ‘mrtvi’ u potkrovnim stanovima, a nalaze se ispod najnižih dijelova pod krovom – prisjeća se Edita Geci. Na naš upit koja je bila najdramatičnija faza, kaže da je to, nedvojbeno, bio kraj radova, kada se izvodila unutarnja stolarija.
– To je uvijek tako pred kraj radova, kada su ljudi psihički i financijski iscrpljeni i jedva se čekaju useliti, ali i na ovakvim se radovima vide detalji i finoća završne obrade, pa je bilo prilično stresno. Bilo je tu i drugih zanimljivih situacija, primjerice unošenje kamina koji je težio više od 600 kilograma, a nismo ga mogli donijeti na treći kat, pa smo morali unajmiti kran da ga spusti kroz krov – smije se arhitektica, čija je osnovna ideja bila stvoriti cool stan u centru koji može biti dovoljno fleksibilan za različite namjene.
– Iskorišten je svaki dio stana, naglasak je na otvorenom prostoru maksimalno koliko se moglo ići i povezati prostor galerije s dnevnim boravkom. Budući da je prostor specifičan i vrlo izlomljen, pokušala sam ga smiriti ravnim frontama i minimalnim komadima namještaja. Koliko god sam ga pokušavala smiriti, on jednostavno ne može biti minimalistički. Onda sam odlučila prilagoditi se i dati mu puni sjaj, svega! Više je više u ovom slučaju! Terasa, kamin, kada i vinski hladnjak… Baš sam si ispunila sve želje – priča Edita, čiji je dnevni boravak opremljen namještajem talijanske kompanije Desiree.
Izvor: Jutarnji.hr
